Ideja neidentiteta koju portret s vrećicom na glavi podrazumijeva čest je zaključak većine skupine ljudi koji su se dobrovoljno složili da se fotografiraju i čija zbirka pripada mojoj prvoj objavljenoj knjizi.

Međutim, također dijele da postoji prijenos osobnosti unatoč apstraktnosti crteža i traže udruživanje koje opravdava taj novi identitet, a da nije njihov vlastiti.

Skupina osjeti ovu dvostruku igru, zabavlja se i pristaje ostaviti taj trag koji fotografija dopušta. Jedinstvena i neponovljiva slika.